Alma Softić
Alma, kako je započeo vaš poduzetnički
put? Kako ste se odlučili da pokrenete Centar za strane jezike?
Jedna kreativna, zabavna i dugačija
školica stranih jezika u kojoj bi mogla ispoljiti svoju kreativnost i ljubav
prema djeci je dugo godina bila moj san. Ono što me je sputavalo je bio strah i
uvjerenje da je rad u državnoj školi sigurnost. Nakon nekoliko godina borbe sa
konkursima, bodovanjem, intervjuima, angažmanima u bezbroj škola, jedan dan sam
odlučila da otvorim svoju vlastitu školu.
Šta vam je bilo od najveće važnosti? Da li
su to poticajne mjere (ukoliko ste koristili neku), edukacija ili podrška
pojedinaca/pojedinki?
Kada godinama radite za druge, kada je
strah jači od želje, podrška pojedinca je veoma bitna. San je bio tu, ideja je
bila razrađena, svjesnost da ću konačno raditi ono što istinski volim, sve je
bilo tu. Ono što je meni trebalo bilo je da neko vjeruje u mene i da je sa mnom
u tom trenutku. Taj poticaj sam našla u svom mužu. On je bio taj koji je zaista
vjerovao u mene, više od mene same.
Grad Gračanica je poznat kao veoma
razvijen privredni kraj. Da li ste nailazili na poteškoće u svom radu i kako
ste ih rješavali?
Uz dužno poštovanje Gračanici kao jako
poticajnoj sredini za male biznise, ja zapravo nikada nisam imala nikakva
očekivanja ni od koga. Sama registracija škole je trajala mjesec dana iz
prostog razloga jer sam ja bila prva koja je pokrenula nešto slično i u
šifarniku naše opštine ovakav vid organizacije nije ni postojao. Polako, strpljivo,
korak po korak došli smo do konačnog cilja. Nisam imala pomoć, ali hvala Bogu
nisam naišla ni na poteškoće. Ja sam imala svoj san i vodila sam se time da ga
odsanjam.
Nedavno smo boravili u Gračanici gdje je
inicirano osnivanje Kluba za podršku razvoju poduzetništva žena, koji će biti
jedan od alata kako bi poduzetnice, lokalne vlasti i ostali akteri zajedno
stvarali poticajno okruženje za razvoj poduzetništva. Po vašem mišljenju, u
kojoj mjeri će osnivanje Kluba pomoći poduzetnicama?
Klub, onako kako ga ja zamišljam, bi
trebao da bude odlična odskočna daska za sve žene poduzetnice koje imaju svoj
san, ideju, vještinu, svoju malu radinost da je prezentuju i ohrabre se da od
toga naprave svoj budući posao. To bi bilo upravo ono što je u početku meni
trebalo – da neko vjeruje u mene, da me posavjetuje i ohrabri. Dalje, to bi
bila organizacija koja savjetuje, štiti i bori se da se glas žene poduzetnice
čuje. Kada bi se radilo na umrežavanju i korištenju usluga članica međusobno
već to bi bio po meni veliki uspjeh.
Zahvaljujući poslu kojim se bavite, u
kontaktu ste sa mladim ljudima. Da li u njima prepoznajete buduće poduzetnice i poduzetnike, ili su mladi više usmjereni na odlazak u inostranstvo.
Smatram se zaista blagoslovljenom što sam
okružena mladim ljudima. Prvo, moje saradnice su sve mlade, školovane, izuzetno
vrijedne i kreativne djevojke i žene, a
među svojim učenicima svakodnevno prepoznajem talente iz raznih oblasti. Kako
smo mi zapravo multidisciplinarna škola, naša glavna misija je upravo
prepoznati talenat kod djece i usmjeriti ih da ga dalje razvijaju, da li u
našoj školi ili negdje drugo, potpuno je nevažno. Pokušavamo djecu naučiti da
prepoznaju ono što istinski vole i da rade na tome. Da ne ispunjavaju želje i
neostvarene snove svojih roditelja, nego da se bore za svoj san i svoj
talenat.
Nažalost, susrećem se svakodnevno sa
mnoštvom mladih ljudi koji intenzivno uče njemački jezik samo da bi otišli
odavde. Upisuju medicinsku školu samo da bi bili poželjna radna snaga na
zapadu. Mnogo me to rastuži.
Ovu godinu je obilježila pandemija korona
virusa koja je utjecala na sve sfere života, te prouzrokovala zatvaranje mnogih
malih biznisa. Oni koji su nastavili sa radom su se morali prilagoditi na nove
mjere i načine rada. Kako je pandemija utjecala na vaš biznis?
Kada bih sada počela cmizdriti i žaliti se
na godinu koja je već iza nas, bila bih nezahvalna i nepoštena prema sebi prvo,
a onda i prema ostalima. U prvi mah bio
je to šok, pa neprihvatanje, ljutnja, strah od neizvjesnosti. Tek onda
suočavanje sa situacijom i prilagođavanje. Hvala Bogu, još smo tu. Iako sa
mnogo manje kapaciteta, mnogo manje
prihoda, tu smo. Radimo, planiramo, sanjamo, učimo da se svakodnevno zahvalimo
za ono što trenutno imamo i molimo se da budemo bolji, da iz trenutne situacije
učimo. A naučila sam mnogo. Prvo koliko je sve relativno i prolazno. Tek sada
znam koliko je znanje bitno. Prilagođavanje i mijenjanje strategije. Ulaganje u
sebe, u obrazovanje, u sticanje bilo kakvih vještina je nešto što ti niko ne
može oduzeti. Zgrade, auta, razrađen biznis, bankovni računi puni para. Danas
to imaš, a već sutra nemaš. Znanje i vještina, vjera u sebe i sve se može
ponovo započeti.
Šta je to što vas pokreće? Šta biste
savjetovali onima koji imaju biznis ideju, koji koraci i koje vještine su
najvažniji u biznisu?
Ja konačno radim ono što istinski volim. I
to je ono što me pokreće. Volim svoju djecu, učenike, svoje saradnike, volim to
što je svaki dan drugačiji. Volim činjenicu da nisam okovana nikakvim
pravilima, svaki dan mogu biti kreativna, inovativna. Slagala bih kad bih rekla
da novac nije važan. Itekako je važan jer pomaže u ostvarivanju mojih snova.
Intelektualne usluge nisu biznis od kojeg se materijalno obogatiš, ali duhovno
se nahranim svaki dan. Djeca su ljubav. I da zaključim – ljubav, mašta i
sloboda je ono što me pokreće.
Svi oni koji imaju biznis ideju
definitivno trebaju da je i ostvare. Prvo i osnovno moraju biti spremni da se
na dnevnoj bazi bar tri puta razočaraju ali da se nauče i ponovo motivisati i
nastaviti. Ni jedna ideja niti ijedan
veliki uspjeh nije došao preko noći. Svi koji počinju moraju biti uporni, hrabri
ili ukoliko to nisu, moraju imati nekoga ko vjeruje u njih.
Za kraj, podijelite sa nama vaš životni
moto.
Ja ih imam više ali onaj koji me pokreće je stara dobra
„where is the will, there is the way“ (gdje ima volje, ima i načina). Učim se
svakodnevno da budem zahvalna na svemu što imam i da uradim sve, ama ba sve što
je u mojoj moći i da se onda prepustim onom što mi život donese, a da od Boga
tražim da mi da zdravlja, snage i sabura
da se suočim sa izazovima koji su preda mnom.
