Back

Ne postoje loši trenuci za čitanje knjige, bili mi sretni ili tužni…

 “Jednog dana sam pročitao knjigu i cijeli mi se život promiijenio”. Orhan Pamuk

Ne tvrdim da ne postoje dobri i najbolji prijatelji mimo knjige, ali tvrdim da knjiga nikada nikoga nije povrijedila, izdala, osudila… Nije se naljutila ako je u dahu ne bi pročitali do kraja, ako bi zaspali tokom čitanja ili zaplakali. Uvijek nas je iznova dočekala spremna da je čitamo i upijamo rečenice, bile one tužne, sretne ili u vidu savjeta, ideje, razonode…

Neko čita knjige jer zaista voli, a neko jer mora. Tako je često i s poslovima. Na primjer, ovaj tekst ne pišem jer moram, nego sto želim i volim, a to se, sigurna sam itekako osjeti. Nisam najnačitanija osoba na svijetu, ali to ne znači da ne vjerujem knjigama. One toliko misli i tajni znaju o meni, o bilo kome ko ih čita.

Čitajući, nekad bih se smijala, nekad plakala, nekad samo zamislila neku situciju iz knjige i kako kažu, preventivno osmislila scenarij koji bih u takvoj prilici ispoljila. I dešavalo se zaista, da bude od pomoći. Koliko sam samo razgovora vodila sa simpatijama, držala monologe, obraćala se prijateljima… Sve to za vrijeme čitanja. Hvala knjigama što postoje, ali ipak hvala i na tome što ne mogu da pričaju i odaju nas. 

COVID 19 je mnogima pomogao na polju ljubavi prema knjiigama. Radi manjka obaveza, a viška vremena, počeli su čitati knjige koje su na policama bile složene kao dekoracija. Kako mi reče prijateljica: Nisam znala da je užitak čitati knjigu bez da je obaveza. A nisam znala ni da imam toliko dobrih djela.


Knjiga je često dobar i poželjan bijeg od stvarnosti. Sve zavisi od sadržaja, ali bila ljubavna ili neka malo “teža”, neće nam biti teret niti ikada postati mana. Probala sam iskoristiti knjigu kao neki filter i uspjela sam. Kada mi je bilo teško, stranice su bile tu da mi skrenu misli bar na sahatak ili dva, koje bih možda provela plačući, preispitujući sebe, što, znate i sami, bude jako zamorno.


I ja sam nekad znala pomisliti kako čitanje knjige nije od neke pretjerane koristi i kako mi ne može pomoći da riješim neki poblem, dok nisam pokušala i shvatila, da, ako čitanje potraje dovoljno, neka ljutnja bi se umanjila i kako je u našem narodu poznato glava ohladila i bila spremna za realniju reakciju ili odluku. A ako je knjiga baš zanimljiva, onda se, odjednom, odgode brige i problemi jer smo nestrpljivi da dođemo do kraja. A opet, ponekad nam bude žao sto nema koja stranica više.


Mnogi znaju reći kako više vole pogledati film snimljen prema knjizi nego pročitati knjigu. Ne osuđujem, ali smatram da film nikada ne može biti dovoljno dobar i detaljan kao knjiga. Treba sažeti mnogobrojne stranice u jedan film. Nezahvalno je porediti, ali sada pišem o dužem trajanju emocija i o svakom mogućem detalju. Tačno, i film se može pauzirati ili ponovo pregledati, ali užitak listanja knjige i vračanje na ponovno čitanje je ipak nezamjenjivo. Svima nam se dešavalo da stranicu ili dvije pročitamo, a kao da nismo jer su misli zastale na nekoj prijašnjoj sceni prethodnog pasusa.


Lično, žalim dvije grupe ljudi. One koji kupuju knjige radi dekoracije i popunjavanja polica jer je to lijepo i moderno i one koji vole knjige ali nisu u stanju da ih priušte. I nerijetko bude da ovi drugi budu načitaniji, jer svaku knjigu cijene i pročitaju i po nekoliko puta, za razliku od prvih koji knjigu kupe i na tome ostane. 


Ako ste tužni ili ne možete da spavate, imate neke brige koje vam obuzimaju misli…, uzmite knjigu i posvetite joj malo vremena. Velike su šanse da će brige nestati bar kratko, da ćete biti opušteniji i da ćete na kraju zaspati “umorni” od čitanja. Vrijedi probati, gubitaka nema.


Prijateljica, koja je dobila otkaz, spas je pronašla u knjigama. Znala bi reći: Kada već ležim, zašto ne bih čitala i možda dobila neku ideju za dalje, za budućnost, neke planove… Tako je i bilo, jer se posvetila i stručnim knjigama koje je naučiše onome što nije znala i što je odvelo do novog posla. Ovo je samo jedan primjer kako knjiga ne može loše utjecati na nas, dovesti nas do slijepe ulice ili napraviti nam problem (osim kada nam zagori rucak dok smo se začitali – ne pitajte kako znam). A ljudi to mogu! Veliki bonus je i to što knjigu nikada ne moramo moliti za uslugu, nagovarati je da se druži s nama. Jednostavno uvijek može biti uz nas.


Ovim tekstom nisam izmislila toplu vodu, ali nekog možda jesam nagovorila da uzme knjigu s police i krene je čitati. Šteta da budu sakupljači prašine i da im se posvetimo kada im korice nabrzinu krpom obrišemo… 

Knjige opraštaju ljutnju, huju, tersluke, teške riječi… Pomažu da se smirimo, razmislimo i izvagamo šta nam je najbolje činiti. Velika mana je, rekla bih, što danas sve više čitamo na način kao i ovo, trenutno. Online knjiige su aktuelne, a to nema čar kao prva knjiga. Uporedila bih to sa fotografijama, jer listanje na mobitelu je sasvim uredu, slike su lijepe, sačuvane, ali nema ni približnu čar kao listanje albuma, prisjećanje, komentaraisanje, smijanje…

Iskreno se nadam da će mlađe generacije voljeti i cijeniti knjige, bez da sve bude posvećeno online verzijama. Moja asocijacija na knjigu, najčešće je neki ugodan poluležeći položaj uz kaficu ili čaj, dekicu i vatru ili sunce i ležaljku. Knjiga se ne žali na vremenske uslove, nikada. I sama imam nepročitanih knjiga na policama, ali isto tako, dok ovo pokasno pišem, baš razmišljam kako će me jedna od knjiga uspavati i malo udaljiti od obaveza koje me jutrom čekaju.

Čitajmo, kako bi bili bogati riječima i načinima da komuniciramo, da budemo spremni na bilo kakve dijaloge i da bi svoje misli mogli i znali pretočiti u riječi bez da ostanemo nijemi ili bez teksta.


Knjiga nije hrana, ali je poslastica”. Tin Ujević

Pa, prijatno nam!


Melika Hrvić