Enesa Bukvić
Enesa, kada biste se predstavljali pred
maturanticama, šta biste rekli o sebi?
Rođena sam u Zavidovićima, gdje sam završila
osnovnu i srednju školu, udala se te rodila dvije kćerke. Školovanje sam
završila kao odlična učenica ali bez nekih posebnih ambicija. Mlada sam ušla u
brak, a prije toga sam počela raditi u tekstilnoj firmi. Moje ambicije su se
počele nizati nekoliko godina kasnije, jedna za drugom i nisam odustajala dok
ih nisam ostvarila. Danas sam vlasnica i direktorica preduzeća koje se bavi
proizvodnjom radne i zaštitne odjeće.
Šta ste radili i čime ste se bavili prije
pokretanja vaše firme“ Ena-tex“?
Moje prvo radno iskustvo stekla sam odmah po
punoljetstvu u tadašnjoj konfekcijskoj tvornici „14. april“, također u
Zavidovićima gdje se prvi put susrećem sa šivenjem. Sve što sam u tom periodu
naučila bit će ključno tek 15 godina kasnije. Nakon ratnih dešavanja firma u
kojoj sam radila, kao i većina ostalih, nalazi se u teškoj situaciji što me
ponukalo da napravim naredni korak. Bez nekog velikog iskustva otvaram
frizerski salon kao dodatnu djelatnost, i taj posao se širio, a istovremeno sam
radila i u trgovini. Tako sam se izvjestan period bavila uslužnim djelatnostima
– trgovina i frizerski salon, daleko od proizvodnje, igle i konca.
Kako ste došli do toga da osnujete svoju firmu?
Početkom sada već davne 2008. godine sa dvije
kolegice odlučila sam pokrenuti vlastitu proizvodnju radne i zaštitne odjeće,
te u martu 2008. godine osnivamo Ena-Tex doo. Intenzivno smo radile na
pripremama i otvorile pogon koji može uposliti 30 radnika, a koji je bio
smješten u prostoru Poslovnog inkubatora Zavidovići, sa novim i modernim
mašinskim parkom. Iako je početak bio obećavajući, globalna
finansijsko-ekonomska kriza učinila je svoje, i nakon samo par mjeseci Ena-Tex
doo obustavlja proizvodnju zbog nedostatka posla.
"Ena-tex" kao takav, nikakav, ostaje u
mom vlasnistvu da čeka neka bolja vremena. Godinu dana kasnije, prepoznavši
priliku, ne želeći prihvatiti poraz, sa više snage i želje za uspjehom nego
ikada prije, samostalno pokrećem proizvodnju. Proizvodnja je počela, iako u puno
manjem obimu, sa samo 4 radnika i mašine koje su tada pokrenute nisu prestale
sa radom, pa čak ni u ovo zlo doba obilježeno Korona virusom.
Danas ste izvozno orjenirani, imate 120 zaposlenih,
takvih firmi nema puno u BiH. Većinu svoje proizvodnje plasirate inostranim
partnerima. U čemu je tajna vašeg uspjeha?
Od 2009. godine, Ena-Tex se neprestano razvija,
danas broji 120 radnika, od kojih su 110 žene prosječne dobi od 36 godina. Da u
Ena-Texu ne postoje nikakve granice govori i činjenica da trenutno upošljavamo
8 osoba sa invaliditetom, sa stepenom invaliditeta višim od 60%.
Sjedište
preduzeća nalazi se u Kovačima, gdje je 2010. godine izgrađen poslovni objekat
površine cca 600 m2 u kojem se od tada odvija proizvodnja na savremenim
mašinama posljednje generacije koje su neophodne za kvalitetnu i preciznu
proizvodnju. Od svojih početaka radili smo kao kooperant vodećim izvoznicima
tekstilnih proizvoda u Bosni i Hercegovini. Od 2014. godine, početkom saradnje
sa firmama „Pro Textil“ doo Zenica i „Uni&Forma“ doo Ljubljana proizvodi šiveni u Kovačima izvoze se i na
svjetsko tržište.
Da li vam je država na neki način pomogla u
razvoju vašeg poslovanja? Ovdje mislimo i na korištenje subvencija, ali i
poticajne mjere za samozapošljavanje ili zapošljavanje.
Ne bih smjela biti sebična i
kazati da u toku poslovanja nisam uživala pomoć državnih institucija koja se
ogledala kroz povoljno kreditiranje od strane Razvojne banke uz određeni dio
grant sredstava koje je obezbjedilo FMRPO za izgradnju poslovnog objekta i
svakako razne Programe zapošljavanja na koje smo aplicirali i dobijali ih.
Važno je napomenuti da smo poticaje koristili na pravi način, odnosno radnike
koje smo primali uz podršku poticaja za zapošljavanje smo obučavali, i nakon
isteka poticaja oni su nastavljali raditi kod nas. Danas poslodavci znaju
koliko je važno imati dobro obučenog radnika, a to nije proces koji je
jednostavan i jeftin.
Koje su kvalitete i vještine, znanja
potrebni da se pokrene, izgradi i vodi uspješan biznis? Na koji način možemo
razvijati to kod mladih?
Rekla bih da je to na prvom
mjestu poduzetnički duh koji se ogleda u moći da podnesete i uspjeh i neuspjeh.
Ne bude baš svaka odluka donesena u momentu ispravna, i u takvoj situaciji je najbitnije
znati održati se na svom kursu čak i kada vjetar nije povoljan.
Vi ste predsjednica kluba za podršku
poduzetništva žena općine Zavidovići. Možete li nam reći svoje viđenje klubova,
i kakvi su vam planovi za budućnost. Znamo da ste već imali niz sastanaka sa
poduzetnicama, da li ste već identifikovali najčešće probleme sa kojima se
poduzetnice susreću?
Osnivačka sjednica Kluba za podršku
poduzetništva žena općine Zavidovići održana je 11.12.2020. godine, a Klub već
broji šezdesetak članica. Na održanim sjednicama smo utvrdili da postoje
raznovrsne djelatnosti naših članica i naš zajednički stav je da razmjena
iskustava i umrežavanje može doprinijeti pozitivnijem poslovnom okruženju.
Posljedice pandemije Covid-19 većim intenzitetom su se odrazile na djelatnosti
koje su u određenom periodu bile u kategoriji onih kojima su izrečene mjere
zabrane rada, tako da će nam rješavanje njihovih problema biti prioritet u
naredom periodu.
