Prestati dijeliti poduzetništvo na muško i žensko!
Žensko poduzetništvo i muško poduzetništvo – treba da bude isključivo poduzetništvo! Podjele nisu potrebne, ali jesu, nažalost, itekako prisutne i, očigledno, još uvijek općenito prihvatljive. Kada se već spominju ovako, u vidu dva “različita svijeta”, onda te razlike trebaju biti objašnjene i argumentovane. I sama sam pokušala, u dvije tabele da probam to “sortirati”, ali jedini rezultat koji sam postigla jeste: žene su niži rang, stepen, klasa, nivo… – kako god to nazivali. Ključan razlog toga jeste što je žena žena pa joj prema nekom, posebno balkanskom kalupu, priliči samo “to neko posebno žensko poduzetništvo”, a nikako samo poduzetništvo!
Žene se većinom (jer moraju – nemaju izbora) bave manje vrijednim (ali nikako bezvrijednim) poslovima. Samim tim, žena bude i jeste manje vrednovana pa i plaćena. Njen posao, rad i trud su zanemareni u velikoj mjeri, jer je u pitanju njen, a ne njegov posao.
Pri apliciranju biografije za posao, pri razgovoru, pri donošenju odluke od strane poslodavca, pristupu kao prema odlučnoj, obrazovanoj ženi… nastaje nepovjerenje i izbjegavanje realnosti koja znači volja, trud, obrazovanje, iskustvo, uspijeh i sve što jedna žena u tom momentu nudi i posjeduje.
U ovakvim i sličnim, ali veoma čestim situacijama, žene pomisle i sebi kažu: Žena sam, ali nisam manje vrijedna zbog toga! Imam svoja prava, koja ću znanjem i trudom da ostvarim! Ne moram raditi za druge, radit ću za sebe! Bit ću sebi gazdarica, pa makar i loša! Dosta je neosnovanog razlikovanja spolova! U poslu sam bolja od mnogih muškaraca! Nisam učila i školu završila da bi me neki muškarac ponižavao i sumnjao u moje poslovne vještine i mogućnosti… – sve ovo su rečenice uporne žene, koja želi da bude samostalna. Žene koja bude natjerana da se inatom bori protiv muških vjetrenjača i nerijetko uspijeva u tome. Isto tako, jer je, upravo, “samo” žena!
Tada više niko ne govori kako je ona samo za “ženske” poslove – bez da iko navede koji su to. Mnogima vjerovatno to znači da žena treba da bude kući, sa djecom, da pazi na starije članove porodice, kuha, čisti, da bude “direktorica kućnih poslova”. Ovo vrijeme je davno prošlo… Žene su se trznule i na dobrom su putu bez obzira na sputavanja. Cilj je još podaleko, ali ne kao prije i zasigurno nije nedostižan. Kad žena nešto zamisli i odluči… Bolje se samo skloniti s puta njene odluke!
Danas je mnogo žena poduzetnica, vlasnica, direktorica… Broj nije mali, ali može još bolje, još više. I sve koje postoje, nisu toliko “vidljive”. Radi muških paravana…
Teško se, posebno danas, odlučiti za veliki korak i postati poduzetnica. Mnogo je prepreka, problema i situacija koje nisu riješene, do kraja jasno sprovedene, definisane…
Ovaj tekst je još jedna napomena da žene polahko, ali sasvim sigurno koračaju ka poduzetništvu koje neće imati težinu i “manu” ženskog roda. Navela sam predrasude i samo neke od “klasičnih” borbi pri potrazi posla i koracima koji nakon toga slijede. Ali i dotakla se dijela gdje žena ne posustane, nego postane jača, borbenija i uspješnija! Samostalnija!
Postati i biti osnivačica i vlasnica, jako su zvučni pojmovi, ali nakon što se žene odluče da to postanu i u stvarnom bh. svijetu i poslu, tek nailaze na gomilu nedoumica, “vaganja”, preispitivanje odluka koje drugi “zaljuljaju”, ali o tome u nekom od sljedećih tekstova. Ovo je bio dio o preventivnim gradnjama zidova prema ženama, a ima ih, nažalost, mnogo… Pa ćemo po dijelovima…
Do tada: “Žena koja si sama smisli posao bit će slavna i bogata”! – Amelia Earhart.
