Projektni tim STRONGER u sklopu prvog studijskog putovanja posjetio je Dolinu ruža u Bugarskoj
Za ružu
kažu da je kraljica cvijeća, a ovaj kraljevski tretman ruža je- dala Bugarskoj.
Riječ je o dvije vrste ruža koje se vijekovima gaje u Bugarskoj, jedna je imenaRosa damascene, a druga Rosa alba.
U okviru projekta "Zajedno jači – Razvoj proizvoda i internacionalizacija
– STRONGER" organizovana
je posjete Bugarskoj dolini ruža, koja je upravo i pokazala kako privući
investicije na jedan drugačiji način od, do sada poznatih i ekonomski prepoznatljivih
i vidljivih, jer ovaj način počiva na tradiciji.
Uzgajanje ruža u Bugarskoj je tradicija koja se vijekovima njegovala. Iako
je u doba komunizma čak i podcijenjena, ova tradicija je opstala zahvaljujući
narodu koji je ostao blizak svojoj tradiciji. Danas ovaj poseban dio folklora, koji
se njeguje u Kazaniku jedna je od vrhunskih turističkih ponuda Ružine doline.
Kazanik je sačuvao svoj muzej posvećen kraljici cvijeća, i uz folklor ovog
kraja svake godine organizuje festival uz izbor kraljice – koja vlada godinu
dana, pravedno.
Čuva se tako tradicija u Bugarskoj, gdje Kukeri dolaze
u polja ruža i tjeraju zle sile. Žene u živopisnim nošnjama i sa vijencima
napravljenim od ružinog cvijeća koji krase njihove kose, pjevaju narodne
pjesme, dok se muškarci šeću okićeni mačevima i kuburama, prkoseći izgledom današnjem
savremenom vremenu.
Šareni ćilimi sa narandžastim i roze ružama na crnoj podlozi krase i
muzejsku postavku etno sela Skobelovo,
odnosno etnografski kompleks – Damascena. Etno selo Damascena, je ustvari i
mini tvornica esencijalnog ulja ruže. Ljepotu ovom selu daje i raznovrsna
turistička ponuda proizvoda od ružinog ulja, te etnografski prikaza života Ružine
doline. Uz gastronomske delicije ovog kraja puno je turista koji cijeneći
ovakvu ponudu etno selo dodaju svojoj turističkoj destinaciji. Tako da već sada
možete sresti turiste iz dalekog Japana ali i bliske Sjeverne Makedonije.
Posebna priča je mala privatna tvornica esencijalnog
ulja Enio Bonchev blizu Tarnichene, čija historija počinje daleke 1909. godine.
Vlasnik je povratio svoje vlasništvo a nakon pada komunističkog režima u
Bugarskoj, u kojem tvornica nije radila već je isključivo bila muzej. Priču
kroz historiju ove tvornice posjetioci mogu vidjeti u bočicama za eterično
ulje, narodnoj nošnji i starim mašinama koje su služile za destilaciju, u
policama malog muzeja kojeg krase stare fotografije i velika ploča sa imenom
vlasnika i godinom nastanka destilerije.
Bugarska većinu proizvedenog ulja izvozi. Na Bugarskom
tržištu proda se tek deset do petnaest kilograma ružinog ulja godišnje.
Potrebno je od 3.000 do 3.5000 kilograma ružinog cvijeta za proizvodnju jednog
kilograma ulja. Ružino ulje proizvedeno u Bugarskoj sadrži oko 300 jedinstvenih
sastojaka koji određuju uljnu ružu iz Kazanika kao svjetsko mjerilo za
kvalitet. Iz godine u godinu cijena ovog ulja na svjetskim tržištima raste.
Cvijet ružičaste i bijele ruže se ručno bere i skuplja, rano ujutro. Iz
godine u godinu oko tridesetipet hiljada ljudi bere ruže. Proizvodnja cvijeta
kažu da traži strpljenje, ručni rad i zalaganje, veću količinu padavina. Zato
je savršeno jasno zašto je Bugarska pokušala ne samo da sačuva stare nasade već
i da na osnovu starih stvori nove- već 1989. godine.
Ruža se bere u sezoni maja i juna, a Ružina dolina miriše ugodnim
mirisom svježine. Tradicija kaže da je branje bilo posao žene, a i da zahtijeva
vještinu i strpljenje. Svaki cvijet se posebno bere, jedan po jedan i polaže u
drvene korpe pravljene od vrbinog pruta. Danas se sve to preslaže u vreće i
šalje u destilerije. Bijelu ružu albu je teže uzgojiti od ružičaste, zato je i
skuplja. Teže je i iz albe imati ulje, zato je još skuplja. Cijene jednog litra
ružičaste ruže na komercijalnom tržištu iznsi 7.000 eura a ako je još organski
proizvode ta cijena dostiže i do 12.000 eura. Alba traži više cvjetova za litru
ulja, oko 7.000 kilograma ide u jednoj litri, zato je njena cijena i do 12.000
eura za litru.
Udruženje Bugarskih proizvođača je upravo iz tih
razloga tražilo u septembru 2014. godine od Evropske komisije da se dodijeli
Bugarskom ružinom ulju – Bulgarsko rozovo Maslo – oznaka geografskog porijekla.
