Žene smo: Slušajte nas, jer nismo stvorene samo za gledanje!
Koliko puta smo, mi žene, bile u prilici da se dvoumimo da li uopšte da pošaljemo svoju biografiju nekom potencijalnom poslodavcu, koji je naglasio / zahtijevao da obavezno priložimo i svoju fotografiju. Nakon što pročitamo uslove, budemo, makar malo razočarane. I to preventivno! Ne, nije tu u pitanju lični stav niti sumnja u samouvjerenost, svoje znaja, kvalitete, mogućnosti… U pitanju je uvreda, prije svega, a to sve je: (ne)upoznavanje, (ne)razgovor, (ne)analiza poslovnih vrijednosti, iskustva, znanja…
Fotografija da bude ključna!? – nije nikako uredu i ne bi trebalo uopšte bude opcija, ikakva. U biografiji se jasno vidi godište/starost osobe, koje, ponekad, može biti ključno za odluku i to u zavisnosti od posla, pa se to i može uzeti u razmatranje ukoliko su granice postavljene: Maloljetna osoba da se prijavi – sasvim je uzalud sa fotografijom ili bez i ovo je samo jedan od primjera. Tako je i sa godinama više. Zavisi šta se zahtjeva u poslu: rad u kancelariji, na terenu, individaualni rad, timski rad, online… Mnogo je načina da se osoba “provjeri” i testira, ali da slika bude prioritetna pri odluci, totalno je nepošteno i nedopustivo. Ovdje sam mislila na fotografije lica, a za one koji traže “kompletnu sliku od glave do pete” treba poseban tekst…
Mnogi kažu: Ma hajde, samo neka je mlada, lijepa i zgodna, pa i ako ne zna posao – ima vremena naučit će ili: Bolje lijepa, nego vrijedna i slično – nažalost! Svi mi volimo ljepotu u svim aspektima, ali to ne smije biti ocjena vrijednosti i znanja osobe. Moja prijateljica nije dobila posao zbog zubnog aparatića! Tražili su sliku i ona je poslala, mada nije bila oduševljena tim pristupom uopšte. Rekla je: Bilo bi mi žao da se pozove osoba koja je na slici lijepa bez da bude ikakvog razgovora… Ona zaista jeste lijepa i ja sam joj tada poručila: Pa ako bude tako, isključivo samo prema slikama, primljena si. Obje smo bile nekako “male” kada smo o tome razgovarale – čuj fotografija lica obavezna!
Međutim, dobila je poziv kako treba da pošalje sliku sa osmijehom. Prvobitno je poslala normalnu sliku, gdje se vidi blagi osmijeh, bez, kako kažemo keslanja, jer ne šalje nekoj, recimo, stomatološkoj ordinaciji… Poslala je i takvu sliku, a u roku 10 minuta dobila odbijenicu. Pitate se zašto? Ne zato što nije mlada, lijepa, obrazovana i s iskustvom…, nego zato jer je imala zubni aparatić, koji, eto, nije bio prikladno za rad na recepciji. Dodatno su naveli da će joj se javiti ukoliko bude neki posao u kancelariji, gdje ne bi bila previše izložena… Kao ikebana neka, šta li… Bolje da su izostavili taj dio.
Uslijedili su razočarenje i ljutnja. Nju to nije pogodilo na način da se postidi ili odustane od potrage za poslom dok ne skine aparatić, jer je inat osoba. I neka je! Problem su drugačije od nje, koje takve situacije posrame, sputavaju, uvrijede i to do granice da se povuku u sebe, a nerijetko budu itekako obrazovane osobe, pune znanja, iskustva, ideja… Ali aparatić može biti presudan “problem”. Ovo je samo jedan od primjera vizuelnog terora nad ženama. Još je ovdje konkretnost u pitanju, jer su naveli “valjan razlog”. Ali šta je sa osobama koje dobiju odbijenicu “onako” bez obrazloženja – jer se nekome nije svidjelo kako neko izgleda, boja ili dužina kose ne paše, boja očiju ne odgovara i sl. Sve ovo je diskriminiacija žena.
Razumijem da ovo ima više strana i aspekata, jer evo primjer gdje je ljepota bitna – ako putujemo avionom, naravno da nam je lijepo i prijatno ako nam se obrati mlada, lijepa i nasmijana osoba, stjuardesa. Ne bi nikako bilo lijepo da je u poitanju čupava, neuredna, neljubazna, neobrazovana osoba… OK, tu je ljepota bitna, ali … Ovo ali mnogo znači – od ponašanja, preko umijeća pristupa svakoj osobi (od najmlađih do najstarijih) pa do poznavanja jezika, više njih… Nije samo ljepota ključna!
Svi volimo ljepotu “u oku” – lijepu hranu, odjeću, obuću, nakit, frizuru… Ali sve to je nekome manje ili više bitno, ili upitno uopšte, kao izbor. Neka osoba bi to sve i imala ali ako bi bila zaposlena, pa radila i zaradila i sve to obezbijedila – ali ne može, jer, možda ima manjak ili višak kilograma, ne baš pogodnu boju kose, dužinu šiški, stil oblaćenja… Za sve postoje dogovori i kompromis. Predrasude su zaista višak i često pogrešan korak prema nekome, a takav korak teško da se može vratiti unazad. Teško ili nikako!
Ljepota jeste poželjna u svakom smislu, ali ne smije da bude presudna. Upoznajmo osobu, razgovarajmo, pa onda donesimo neke odluke. Bez obzira da li je u pitanju privatni ili poslovni “teren”. Dozvolimo da nam se predstave, ispričaju što žele i što imaju da nam ponude kao poznanici, prijatelji, uposlenici, saradnici… Zar da sudimo po izgledu, odjeći, bojama koje se prema našem mišljenju ne slažu, šiškama koje su na pogrešnoj strani… Zar nije lakše da ispitamo stanje pa možda pomognemo nekoj osob, pai dobijemo promjenu, dobru i korisnu i to za obje strane.
Ne gubimo prijatelje radi izgleda i osuda prijevremenih. Radnice cijenimo radi znanja i truda, a ne radi izgleda glave i tijela… Sve se dogovorom, prijedlozima ili savjetima može promijeniti, izaći u susret, naći kompromis, postići sporazum… Vanjski izgled je zapravio maska, često pokazuje našu bol, umor, ljutnju, pospanost iz ovog ili onog razloga… A, razgovor uživo uz posmatranje ponašanja, reakcija, izraza lica i sl., može nam reći i vrijediti mnogo više. Na kraju krajeva, fotografija daje šminku, a susret uživo daje realnije stanje, emocije…
Možda da pokušamo i sa prijateljskim potrebama za onom dobrom kafom punom razumijevanja i savjeta, ramena za plakanje… Pa kada nam prijateljica kaže da želi da nas vidi, da mi pošaljemo sliku i možda joj odmah bude lakše! E, ne može i ne ide to tako… Pogled, razgovor i zagrljaj nemaju zamjenu! Isto je i sa poslovnim razgovorima: Slušajte žene, nemojte ih samo gledati kao lijep ili manje lijep predmet! Predmet, uopšte!
Možda i muškom spolu traže fotografije, ali ako je u pitanju model, maneken i sl. Kako god, iako traže, ženama traže mnogo više, češće i što je najgore, to bude presudno. Lijepo je biti njegovana i bezbrižna, ali vala i manje lijepa ali umorna od učenja, školovanja i edukativnog nespavanja… Šmikom lice možemo itekako uljepšati, ali sadržaju u mozgu šminka ne pomaže! Objektivnost bez fotografije, pa tek onda odluka!
Melika Hrvić
