Back

Loša klima za lokalne poduzetnice

Na radionici održanoj u Stocu prisustvovale su žene koje se uglavnom bave kultivacijom povrća  i proizvodnjom hrane.

Na žalost, riječ je o porodičnim gazdinstvima,koja nisu registrovana a većina žena je prijavljeno na Zavodu za zapošljavanje.

Proizvode džemove, sušeno voće, začine,kao i rukotvorine koje plasiraju preko Udruženja Orhideja i novoosnovane Zadruge .

 

Kroz radionicu se pokušalo doći do razloga zbog kojeg žene ne otvaraju obrte i na legalan način ostvaruju prihode, te si obezbijede koliko toliko sigurnu mirovinu te  povećaju prihode svojih domaćinstava ali i lokalne administracije.

Stočanke, učesnice radionice uglavnom imaju slične razloge za to. Kažu boje se  osnivati obrte iz više razloga, registracija  dugo traje, komplikovana i jako je otežana, a pored toga  komunikacija sa nadležnim službama na niskom je nivou. No nisu to jedini razlozi koji se direktno tiču opštinske administracije.

Prije svega ne postoje poticaji za start-up projekte.  Inače, poticaji ili drugi benifiti ne postoje, pa i ono malo što ih ima, Stočanke kažu,  kako su rezervisani za podobne. Posebno nema poticaja ili benifita za žene u biznisu u ovoj lokalnoj zajednici.

 Komisije za ravnopravnost spolova u Stocu nema, bar da učesnice radionice znaju za nju a ako je i ima onda ne rade ništa. Dokaz za to je ne postojanje ni Gender akciononog plana kao ni Strategije razvoja poduzetništva u Stocu, tvrde učesnice ove radionice. 

Stolac je i povratničko mjesto, međutim lokalna administracija ima loš odnos prema toj populaciji a kada se tome dodaju i politički problemi malo prostora ostaje za razvoj poduzetništva, a još manje poduzetništva žena.

 Ipak, najveći problem ženama ovog kraja, kako kažu, je u malom tržištu koje Stolac objektivno jeste i njegova loša komunikacijska i infrastrukturna povezanost sa Mostarom, Sarajevom… I ono što proizvedu nemaju kome prodati ili i ako bi pokušali u Mostaru, Neumu, Konjicu, Sarajevu ne isplati se zbog udaljenosti ovog kraja.

Pokušavaju i u turizmu ali i tu nailaze na prepreke. Udruženje Orhideja je opremilo i Hostel, ali već dvije godine ne uspjevaju ga registrovati, to jeste dobiti upotrebnu dozvolu od nadležnih institucija.

Malo je žena koje uopšte rade, te "sretnice" uglavnom rade u privatnim radnjama (trgovinama),gdje su uvjeti za rad jako teški. Nemaju slobodnog dana u sedmici (sedmodnevna radna nedelja). Samo 3 dana godišnjeg, radno vrijeme u ljetnom periodu od 6-22 sata u dvije smjene. Vrlo često nisu ni  prijavljene.

Na kraju radionice je zaključeno kako promjene posebno promjene svijesti i odnosa društva prema ženama moraju doći što prije jer će vrlo brzo i ovaj Hercegovački grad ostati pust jer sve više mladih odlazi tražeći bolje uslove za život.