Ako gore otkriješ, dole pokrij i obrnuto
Bila sam, relativno, još mala, kada mi je otac objašnjavao kako žena istovremeno može biti privlačna, a davati dojam kulture, otmjenosti i odmjerenosti. Da ne mora biti perverzna u smislu odijevanja, ponašanja ili riječnika kako bi se isticala, nego da suprotnim – što ženi i “pripada”, probudi radoznalost, želju za upoznavanjem, druženjem…
Često bi mi govorio kako je upoznao mnogo žena i kako su mu vazda više “prijale” one koje su bile mirnijeg, ali mističnijeg duha i ponašanja, te one koje nisu bile gole! Pitala sam ga kako misli baš gole, a dobih odgovor jasan i podvučen i danas (a vjerujem i do kraja života). Objašnjavao mi je slikovito: Melika, mi muškarci smo svi manje – više isti. Onaj koji kaže da ne voli vidjeti lijepu i zgodnu ženu, vala laže prvo sebe, pa svoje oči koje ga garant nikad ne poslušaju, pa onda i nas kojima to govori.
Mnoge žene sam posmatrao (priča mi dok krajičkom oka provjerava da li ga supruga, odnosno moja mama sluša) 🙂 i uživao u ljepotama, ali kada sve saberem i oduzmem ili kada bi me sad neko pitao koje su me nekako više zaintrigirale, odgovorio bih, najiskrenije – one koje se nisu mnogo otkrivale, preglasno se smijale, koketirale, bahato se ponašale ili uvijek bile u centru pažnje – ma koliko zgodne bile. Doduše, ima izreka da mirna voda brijegove valja, ali evo, ovo ti pričam iz svog iskustva – a nije baš siromašno (pa opet provjerava čuje li ga moja mati Sadeta).
Dugo su takvi razgovori trajali i drago mi je da sam ih pomno slušala, pratila i uživala jer se sjećam svakog detalja. Volio je biti iskren, ali nije bježao ni da ozbiljinim razgovorima doda malo šale, što bi svaku temu dodatno začinilo i detalje dočaralo.
Citiram ga: Kada budeš htjela da se središ, da budeš elegantna i primijećena – nikada nemoj dozvoliti da odjevna kombinacija bude minimalna. Ako želiš da istakneš dekolte, onda noge pokrij, ali i suprotno. Neka malo misterije, tajne, neka malo radoznalost radi… Kada otkriješ sve kao na dlanu, onda si se uzalud spremala, trudila… Evo, tvoja mati je uvijek bila u dugim suknjama i haljinama. Nikad izazovno raskopčana, polugola, glasna, provokativna… Zato sam je najviše od svih i volio – tada se čula mamina reakcija, kao: Neka stari, nije vrijeme za bajke 🙂
A nije rekao neistinu. Mama i danas nosi samo duge suknje, haljine. Nekada su bile strukirane, sa detaljima poput pojasa ili kaiša, nekog nakita, ali svakako uvijek istog, primjerenog stila.
Tekst ima malo humora, ali mnogo istine. Takav prustup na vakat mi je i danas lekcija. Trudit ću se i djecu tako odgojiti, mada tako i radim – pričam, objašnjavam…
Ne kažem da na moru trebamo da se kupamo u pantolama jer na grudima imamo kupaći kostim, niti treba da krijemo tijelo na takvim i sličnim mjestima. Zato postoje kostimi: manji, veći, jednodijelni, dvodijelni… Pa ko šta voli, neka izvoli. Isto je i sa odjećom, jer svako treba da radi, pa i da se oblaći onako kako voli, želi…
Problem nastane kada moda agresivno diktira i kada žensko dijete krene da slijepo prati neki trend. Želi da bude velika, odrasla, primiječena… Nedavno sam sa kćerkom pričala o ovoj temi koliko njen uzrast to zahtijeva i dozvoljava (jer često postavlja pitanja), pa me izenadi kada me upita: Mogu li obući farmerke i onaj moj rozi topić? Pogledah je i rekoh: Ama kakve farmerke, pa vani je pakleno vruće. Ona: Ali rekla si mi, ako gore obučem neku manju i kraću majicu, da onda dole ne bude neki šorc ili suknjica!
I tako, u momentu miks u glavi – drago mi što me je slušala i zapamtila šta sam pričala, ali i krivo jer je nosila farmerke, a vani pakao. Ali super da je shvatila taj dio, pa makar i bilo vruće taj sahatak šetnje. Drugi dan je obukla žuti top i neke kao šalvare, pa je bilo lakše.
Ovog ljeta je počela tako nešto ponekad da oblači, pa često prokomentarišem s prijateljicama: Gle’ mode, a ni osam joj godina! One mi kažu: Ma pusti je, bolje da sada to “isfura”. I u pravu su. Neću joj kupiti neke štikle, ali te majčice nisu problem – bar ne još uvijek. A, šta i da uradim kada mi kaže: Pa da nisu za mene, ne bi ih neko prodavao za male djevojčice…
Nastaje “problem” kada, recimo, šetamo Vilsonovim i ona me pita: Mama, zašto ova seka nosi samo grudnjak i ovako mali šorc? Šta da kažem? U pitanju je curica od nekih 13ak godina. Da kažem da nema šta da obuče? Da je zaboravila majicu? Nemam odgovor, ali eto pričam kako je ona malo starija djevojčica, pa kada je baš vruće, ona obuče tako neki kao manji komplet… I onda molim Boga da mi kćer ne kaže kako jedva čeka da bude “velika” kao ta djevojčica.
Nije ovo osuđivanje niti pametovanje, jer niko od nas ne zna šta nas u životu čeka od naše djece, pa i nas samih… Samo eto, slažem se sa ocem da je mističnost potrebna, da mašta treba da radi svoje, da se nešto ne pruži i ne da odmah, jer trud i borba za nešto ili nekoga je zaista slatka i vrijedna, ne baš lahko dokučenog ishoda.
Primjera kroz život je mnogo. Mene su fotografisali u kupaćem, ali na moru; na nekoj svadbi, ali u haljini; u šetnji, ali u trenerci ili šorcu; na trčanju, ali u helenkama, majici, dukserici… Svaka prilika ima svoja pravila, ali mnogi doslovno shvate da pravila postoje da bi se stalno mijenjala i kršila. Ja se nadam da će moja djeca imati granice. Da će kćerka, kada bude prilika za to, imati na umu moje riječi, a koje je meni otac govorio. A i da će sinu biti simpatičnije i draže djevojke koje ne nude sve na izvol’te. U momentu može biti lijepo ali ipak… Nije da možemo mnogo uticati, ali pričati nije na odmet.
Sve u svemu, bit teme je da umjerenost uvijek više izaziva ali kulturno. Mene učili tako, isto prenosim djeci. Poslušala jesam, nadam se da će i oni. Zgodnost se može pokazati na toliko načina, osim da bude, kako stariji kažu, golotinja! Lijepi su, na primjer, i kupaći kostimi za koje je bilo potrebno nešto više od šest centimetara materijala…
Baš je zgodna i lijepo sređena mnogo ljepše zvući od, npr., gle’ one tamo trebe, sve joj viri, kipi i slično. Naš način odijevanja i ponašanja diktira kakav ćemo stav izazvati i reakciju dobiti – pitali nekoga za mišljenje ili ne. Nije da se oblačimo ovako ili onako radi drugih, ali trebamo biti svjesni da moramo prihvatiti nečije sviđanje ili nesviđanje bilo da su u pitanju roditelji, prijatelji, kolege, poznanici…
Kako kažu – što posijemo, to i žanjemo.
Evo baš se prije dvije noći desilo to da pored nas prolaze dvije, slobodno mogu reći djevojčice, srednjoškolke u topićima i nešto nalik šorcu. Mlade i zgodne jesu, što bi se vidjelo i da su drugačije obučene, ali reakcije su bile u vidu zviždanja, nimalo lijepog riječnika, dobacivanja… One se glasno smiju, zamahuju kosom, sretne i ponosne. Ja gledam Laylu i u sebi mislim (Bože dragi usliši mi molitve). Amin! 🙂
Često je malo zaista mnogo. Manje šminke, prirodniji izgled. Manje perverzije, više poštovanja.
I ovo je samo mali djelić briga koje imaju roditelji, posebno ženske djece. A, Boga mi i sinova, jer i njih treba odgajati kako da se odnose prema ženskom rodu i ovakvom i onakvom.
Prva ja, volim vidjeti sređenu žensku osobu koja je lijepo odjevno “upakovana”, a plijeni pogledima i lijepim komentarima. Za takve i suprugu kažem da pogleda. Ali uzalud ako nije ponio dioptrijske naočale, baksuz 🙂 Istog mišljenja sam i za sređene, uredne, uljudne i samim tim izazovne muškarce – a, hvala Bogu pa mi dioptrija odlična 🙂
Sreća, pa nemam nikakvih topova i topića, pa ne moram pantole da nosim na +40 🙂
Melika Hrvić
