Gdje god da smo sa Adelom Mehić Džanić

U novom izdanju serijala Gdje god da smo razgovaramo s Adelom Mehić Džanić.

Adelu je teško opisati u nekoliko rečenica. Ona je jedna od najprepoznatljivijih žena porijeklom iz Bosne i Hercegovine u austrijskoj tech zajednici, poznata po tome što povezuje ljude, ideje i prilike.

Kao osnivačica platforme Making it in Austria, Adela inspiriše ljude koji grade karijere i živote daleko od domovine. Kao jedna od inicijatorica platforme MenteeHub, stvara prilike za studentice, studente i mlade profesionalce.

Razgovarali smo o njenom profesionalnom putu, životu u Austriji, izazovima žena u tehnologiji, važnosti umrežavanja, majčinstvu i lekcijama koje je naučila na putu do uspjeha.

Adela, često te nazivaju “networking queen”. Kako je sve počelo i da li si tada mogla zamisliti da će upravo povezivanje ljudi postati tvoj zaštitni znak?

Kratki odgovor bi bio: ne. Ma kakvi! Što bi rekli kod nas, ni za 100 godina ne bih mogla pretpostaviti da će to postati dio mene.

Sve je počelo našim dolaskom u Beč, gdje smo krenuli od nule. Bez poslova, bez poznavanja jezika i bez mreže poznanstava koja bi nas mogla usmjeriti, odgovoriti na naša pitanja i otvoriti nam neka vrata.

Naše preseljenje u Beč bilo je pravi izlazak iz zone komfora.

Kroz te prve korake i tokom traženja prvog posla uspjela sam se povezati s nekoliko sjajnih osoba. S većinom sam i danas u kontaktu, a neke od njih zovem svojim prijateljicama.

Ubrzo nakon toga moja karijera, od prvog posla kao Sales Trainee, krenula je uzlaznom putanjom. Kako su se vrata otvarala, tako sam ja hrabro koračala naprijed i vjerovala sebi više nego tuđim savjetima.

Kada su mi govorili da čuvam siguran posao i da ne ulazim previše u IoT, odnosno Internet of Things, ja sam odlučila ipak otići na razgovor za posao. Vjerovali ili ne, dok sam bila za Bajram s porodicom u Krajini, dobila sam potvrdu da jedva čekaju da počnem raditi u timu koji će biti odgovoran za CEE i Balkan.

Time su se otvorila ne samo vrata unutar kompanije, nego skoro cijelo evropsko tržište. Kroz taj posao ostvarila sam kontakte s direktorima, menadžerima i liderima, proputovala pola Evrope, proširila svoju mrežu i u jednom trenutku, tačnije 2017. godine, zapitala se: “A šta je sljedeće?”

Tada je došao poziv od WU Executive Academy, MBA škole Vienna University of Economics and Business, da me vide kao sjajnu MBA kandidatkinju. Na taj poziv sam odgovorila pozitivno, iako je bilo mnogo pitanja. Od finansija do toga kako sve stići uz posao i porodicu.

Moram naglasiti da bi bez podrške mog supruga sve to bilo prilično teško izvesti. Ne samo MBA školovanje, nego i sve ono što se dešavalo prije i poslije toga. Od kada smo zajedno, a to je već više od 20 godina, trudimo se biti jedno drugom podrška u svakom segmentu, posebno kada je obrazovanje u pitanju.

Ako vam kažem da MBA zajednica ima više od 5.000 alumnista iz cijelog svijeta, onda je jasno koliko je moja mreža rasla.

Ipak, uvjerena sam da se najveći preokret desio u februaru 2020. godine, kada sam objavila da svojom pričom “from 0 to 100 in Austria” želim inspirisati 1.000 žena u IT industriji. Od tada ja nisam ista žena. To iskustvo me zauvijek promijenilo.

Dovelo je i do mog aktivnog angažmana u Business Women of BiH, Female Leaders Network, BH Futures Foundation i drugim zajednicama.

Danas, kada razmišljam o tome na ličnom nivou, rekla bih da je pravi networking king bio i ostao moj otac. Moj Babo. On zna cijeli USK kanton. I on i moja rahmetli Mama za svakoga su imali lijepu riječ, otvorena vrata, bujrum, osmijeh i spremnost da pomognu.

Njima sam beskrajno zahvalna jer su nam prenijeli tu vrijednost na najljepši mogući način. Naučili su nas da su susreti zlata vrijedni i da ono naše malo nekome drugom može značiti mnogo.

Vratimo se na početke. Kada si došla u Austriju, šta ti je bilo najteže, a šta najveće iznenađenje?

Iskreno, mi smo došli u Beč s tolikom željom i entuzijazmom da je to bilo zarazno.

Ljudi su bili više nego susretljivi. Slušali su nas, davali savjete, kontakte, ohrabrivali nas i stalno ponavljali da smo izrazito hrabri.

Jedna od prvih riječi koje smo naučili bila je “mutig”, što na njemačkom znači hrabar.

Koliko ti je vremena trebalo da se osjećaš “kod kuće”?

Sigurno dvije do dvije i po godine.

Tada smo oboje stali na noge, i poslovno i finansijski. Imali smo naš mali krug prijatelja i počeli smo pomalo sanjati na njemačkom. Kažu da je to znak da ste savladali jezik.

Osim toga, svo slobodno vrijeme koristili smo da upoznamo Austriju uzduž i poprijeko. To nam je mnogo pomoglo. Dolazili smo u kontakt s ljudima, prirodom, kulturom i iznova se oduševljavali mogućnostima i ljepotama oko nas.

Koji savjet bi danas dala sebi iz tog perioda?

Hrabro naprijed. Vjeruj sebi i ne prihvataj prvu ponudu koju dobiješ, posebno kada je riječ o prvoj plati.

Tvoja diploma, radno iskustvo, znanje i vještine nisu ništa manje vrijedni od diplome, znanja i iskustva kolege Austrijanca ili kolegice Austrijanke.

Ti si jedna od žena u tehnologiji. Tech industrija tada kada si počinjala još uvijek nije bila dovoljno ženska. Jesi li ikada bila jedina žena za stolom i kako si se nosila s tim?

U 80 posto slučajeva, da.

U prvom timu u kojem sam radila bila sam jedina žena među 15 kolega iz cijele Austrije. U IoT svijetu za Balkan također. Kasnije se to počelo mijenjati, posebno kada sam počela raditi s klijentima iz sjeverne Evrope.

Bilo je i manje bezazlenih situacija, na primjer kada bi mi u emailu odgovorili s “gospodin Adela” ili “gospodin Mehić Džanić”. To se vrlo brzo riješilo kroz telefonski razgovor.

Ono što je kod mene bilo važno jeste da sam imala sjajan tim oko sebe, od kolega do šefova. Nismo čak ni u šali dovodili nečiju ekspertizu u pitanje.

Zaista sam bila počašćena što sam radila s osviještenim kolegama koji su jedni drugima bili puna podrška.

Lično, odrasla sam s tri brata, sestrom i ocem. Studirala sam na ETF-u u Sarajevu, gdje je bilo mnogo više profesora nego profesorica i mnogo više kolega nego kolegica. Tako da nikada nisam dozvolila da me neko tretira drugačije samo zato što sam žena.

Šta je potrebno da više djevojaka iz BiH i regiona odabere karijeru u tehnologiji?

Iz mog iskustva, djevojke s naših prostora u značajnom broju biraju karijeru u tehnologiji, kao i u drugim industrijama. U to se stalno uvjeravam kroz mentorstvo u BH Futures Foundation, a nedavno i kroz mentoring program GirlITThing.

Ono što je karakteristično za BiH, ali i za svijet, jeste da istaknutije liderske i menadžerske pozicije, posebno C level pozicije, i dalje uglavnom zauzimaju muškarci. Oni time zauzimaju značajan medijski prostor, na primjer na LinkedInu, što ostavlja dojam da nema mnogo žena u tehnologiji.

Pored toga, mi žene često, iako ne uvijek, ne želimo da se ističemo ili smatramo da su naši sjajni rezultati samo dio posla koji svakako obavljamo.

Mnogi govore da je networking važan, ali ga rijetki zaista razumiju. Šta networking zapravo jeste, a šta nije?

O ovoj temi napisane su hiljade knjiga, a ja sam ih pročitala desetak.

Prije svega, networking nije čarobna pilula koja može riješiti sve probleme, ali itekako može olakšati mnoge stvari. Na primjer, kod traženja posla može biti izrazito učinkovit.

Ja networking doživljavam kao stvaranje prilika, korisne razgovore, razmjenu znanja i iskustava. Kvalitetan networking traži vrijeme, posvećenost i kontinuirano ulaganje.

Znala sam reći da ja više ne guglam, nego pitam svoju mrežu. I to je zaista tako.

Kroz svaki projekat, angažman, panel, asocijaciju i posao trudila sam se da inicijalno dam više nego što mi treba. Bilo da je riječ o vremenu, idejama ili kontaktima. U svim tim aktivnostima nastojala sam uživati i dati 100 posto sebe.

Koja ti je najvažnija poslovna ili životna prilika došla zahvaljujući jednom razgovoru?

Na početku sam ukratko opisala svoj prelazak iz klasičnog telco posla u svijet IoT-a. To se desilo zahvaljujući jednom razgovoru s kolegom i zajedničkoj posjeti jednom klijentu. Tu više nije trebao moj CV.

Za sljedeći posao, odnosno prelazak u softversku kompaniju u kojoj sam i danas, također mi nije trebao CV. Već smo radili zajedno na jednom projektu i oni su strpljivo čekali da završim MBA kako bih prešla u njihovu kompaniju i gradila cijeli Sales i Business Development tim.

Kako introverti mogu graditi kvalitetnu mrežu kontakata?

Odgovor se krije u samom pitanju.

Za sve nas naglasak treba biti na kvalitetnoj mreži. Za nekoga to mogu biti tri bliska kontakta, a za nekoga poput mene 1.000 kontakata.

Introverti imaju jednu sjajnu kvalitetu, a to je da pažljivo i svjesno slušaju. Active listening je odličan početak za kvalitetan odnos, razmjenu, pokretanje biznisa, pa i prijateljstva.

Volim istaknuti da sam kroz Business Women of BiH upoznala briljantne žene. Čast mi je što neke od njih mogu zvati prijateljicama, a druge pozvati za savjet u pola dana ili noći.

I za introverte i za ekstroverte recept je isti: pažnja, vrijeme i posvećenost pomjeraju planine i od stranca prave prijatelja.

Kroz “Making it in Austria” razgovarala si s brojnim inspirativnim ljudima. Koja te priča posebno dotakla?

Istina, Making it in Austria trenutno ima 112 intervjua na YouTube kanalu. To su inspirativne priče iz cijelog svijeta.

Meni su zaista sve posebne i svakom intervjuu sam se radovala kao malo dijete. Od malena sam voljela slušati priče starijih nena i deda, i to je ostalo u meni do danas.

Svaka priča je posebna jer je njihova, a ja imam čast da je čujem prva i sa zadovoljstvom podijelim dalje s publikom na YouTube kanalu.

Šta je zajedničko ljudima koji su “uspjeli”?

Jedno je sigurno: nisu odustali i vjerovali su u sebe.

Kako drugačije objasniti uspjeh u stranoj zemlji, gdje često moramo početi od nule?

Još jednu karakteristiku bih izdvojila. Ti ljudi nesebično dijele svoje znanje, vrijeme i kontakte. Oni su među najempatičnijim ljudima koje poznajem.

Vrlo brzo se mogu vratiti na svoje početke i staviti se na raspolaganje drugima koji prolaze slična iskustva, kako bi im barem malo olakšali put kojim koračaju.

Jedna si od žena koje su pokrenule MenteeHub, platformu koja gradi most između mladih talenata i iskusnih profesionalaca. Kako je nastala ideja za ovu inicijativu i šta te motivisalo da uložiš svoje vrijeme i energiju u razvoj ovakve zajednice?

Ta ideja je već neko vrijeme bila kod Amre Ibrić i Selme Ćudić. One su je podijelile sa mnom na jednoj od legendarnih BWBH End of the Year zabava. Ja sam odmah uključila i našu Jasminu Buhre i tako smo krenule.

Ubrzo nakon toga smo se našle, registrovale udruženje i započele mentorski program.

Moja početna motivacija bila je želja da radim na zajedničkom projektu s Amrom, Selmom i Jasminom, jer ih izuzetno cijenim i svaka je fenomenalna u svojoj oblasti.

Budući da sam i sama jedno vrijeme bila studentica u Beču, željela sam olakšati te početne korake prilikom traženja posla. Bilo da se radi o pregledu CV-a, pomoći oko radne dozvole, kontaktima iz industrije ili sličnim pitanjima.

Kada sam već u prilici, kako ne pomoći?

Kroz svoj rad često povezuješ ljude i gradiš zajednice. Šta za tebe znači biti dio Business Women of BiH mreže i koliko su ženska podrška i solidarnost važne na poslovnom putu?

Za mene je BWBH čista ljubav, prijateljstvo i snaga.

Samo postojanje BWBH-a za mene je uvijek bilo inspiracija i vjetar u leđa. S ponosom ističem da sam članica i da sam nekoliko godina imala priliku aktivno kreirati sadržaj i doprinositi širenju BWBH misije.

Znam te kao mladu ženu, a danas si majka dvoje djece. Kako trenutno izgleda balans između tebe i karijere, tebe i majčinstva i tebe i privatnog života?

Ovo je najteže pitanje od svih.

Lično sve više sumnjam da za mene postoji taj balans. Kod mene je sve jako isprepleteno.

Dok bebica, sada već dječak, spava, ja pišem LinkedIn postove i dogovaram govornice za naš naredni event uživo, ConnectingFutures, koji će se održati 10.9.2026. u 15:30 u Beču.

Ili, dok sam na stageu na panelu, naša djevojčica je sa mnom u publici, u prvom redu, a često i kod mene u krilu.

Zaista je šareno, veselo, često i previše. Na kraju dana sam prilično umorna i idem na spavanje s djecom. To je jedna od blagodati majčinstva: shvatila sam značaj i vrijednost kvalitetnog sna.

Ono oko čega ćemo se sve mame vjerovatno složiti jeste da nam fali taj jedan sat dnevno za sebe. Vjerujem da će neke stvari biti lakše kada djeca porastu.

Kada bi mogla poslati jednu poruku djevojčici iz Bosne i Hercegovine koja danas sanja karijeru negdje u svijetu, šta bi joj rekla?

Voljela bih da zajedno prepravimo nama dobro poznatu rečenicu: “Tvoje je samo da učiš.”

Poručila bih joj: “Tvoje je sve i samo je nebo granica.”

Uči, putuj, mijenjaj gradove, sklapaj kontakte i prijateljstva, idi hrabro naprijed, otvori svaka vrata i ne boj se grešaka. One su tu da nas ojačaju i nauče.

Okruži se ljudima koji te oplemenjuju i hrabro bodre.