Razgovor sa Nadinom Gradaščević
Nadina Gradaščević – Poslovna savjetnica i konsultantica za razvoj liderstva i liderskih vještina
Dugogodišnje profesionalno iskustvo i kompetencije poslovne savjetnice, high-performance executive coach-a, menadžerice u oblasti investicijskog bankarstva, eksperta za tržište kapitala, certificiranog stručnog predavača i poslovnog trenera gradila je u Europi i Americi. Nadina se bavi poslovnim savjetovanjem vodećih globalnih kompanija i klijenata iz više od 30 zemalja Europe, Bliskog istoka i Afrike (EMEA) i Amerike. Njen rad uključuje ekspertsku podršku za internacionalne lidere/liderice, menadžere/menadžerice i timove u oblasti razvoja liderskih vještina i profesionalnih kompetencija, kao i strateškog razvoja biznisa.
Vicepredsjednica je u ABSL BiH – Asocijaciji biznis servis lidera koja djeluje kao ključni katalizator razvoja sektora poslovnih servisa.
Nadina je certificirana John C. Maxwell Coach, Trainer & Speaker, mentorica za startup i razvoj biznisa i mentorica za podršku ženama u poduzetništvu.
Osnivačica je internacionalne „Women in Leadership“ mreže i suosnivačica udruženja “Business Women of Bosnia and Herzegovina” u Beču.
Svojim radom zalaže se za razvoj održive kulture liderstva i interkulturalno razumijevanje u globalnom poslovnom svijetu.
Zanima nas kako je na Vas, lično i poslovno uticao COVID 19, a najviše obzirom na znatno umanjenu direktnu socijalizaciju?
Iz svih većih promjena i kriza koje su direktno uticale na moj život uspjela sam da naučim korisne lekcije za budućnost, da ojačam otpornost i da se unaprijedim u upravljanju nepredvidivim, neizvjesnim i neželjenim situacijama.
Prvi i najznačajniji korak je bio prihvatanje realnosti takva kakva je i odbacivanje svih očekivanja i želja koje su odudarale od realnih činjenica. Bilo mi je bitno da napravim provjeru poslovanja, da revidiram planove i strategiju, postignem održivost pod pretpostavkom worst-case scenarija i da iz novonastale situacije napravim best-case scenarije.
Poslovno sam u najkraćem roku imala jasnu sliku o tome šta je sve stabilno i održivo i u kojim segmentima i s kojim formatima želim nastaviti s radom, a koje su to slabosti koje su izašle na vidjelo zahvaljujući pandemiji. Mislim da je u svakoj krizi bitno brzo i objektivno sagledati realnost i donijeti ispravne odluke, prihvatiti tok koji se dešava kao činjenicu i čim prije početi upravljati istim, a zatim kreirati nove tokove.
Prihvatanjem realnosti možemo početi raditi na konkretnim rješenjima. Izgradnja sposobnosti donošenja brzih a ispravnih odluka je vrlo bitna kompetencija za koju se osoba godinama priprema i vještina koja se usavršava cijeli život. To je vrlo težak zadatak koji, kao i svaki smislen poduhvat i dostignuće, traži spremnost i smjelost da se suočite sa svojim emocijama, strahovima i s mogućnošću da vaše ideje, planovi, pristup, odluke neće naići na odobravanje i prihvatanja i koji vas stalno podsjeća na to da u životu prednost date hrabrim pokušajima da unaprijedite okruženje/zajednicu u odnosu na životni komfor.
Za vrijeme kriza primorani smo donositi hrabre odluke, definirati prioritete, tražiti rješenja, inicirati pozitive promjene. Zamislite kako bi izgledale krize, ako bismo svaki dan donosili hrabre odluke, definirali prioritete, tražili rješenja, inicirali pozitivne promjene, a ne samo onda kada smo primorani na to? 🙂
Obzirom da imam cjelovit pristup životu i posao ne posmatram kao neku odvojenu cjelinu, isti pristup sam primijenila na sva područja svog života. Već godinama radim na svom ličnom i profesionalnom razvoju, tako da sam već razvila određenu otpornost na radikalne promjene tj. svjesna sam svojih potreba u izazovnim situacijama i koje metode mogu primijeniti da bih se mogla uspješno nositi s težinom izazova i količinom stresa. Rezilijentnost kao ličnu kompetenciju sam počela aktivno razvijati u vrijeme finansijske krize koja je direktno uticala na moj život dok sam radila u financijskom sektoru i vjerujem da je to vještina kojoj ćemo trebati posvetiti više pažnje u poslovnom okruženju.
Ova kriza je za mene posebna jer je njena dimenzija daleko veća od svih koje sam do sada doživjela. Pandemija se pretvorila u globalnu krizu i dotakla je sve nas, što je samo potvrdilo da smo svi povezani (čak i kada mislimo da živimo svako u svom mikrosvijetu), i da svako od nas snosi odgovornost za sebe, za druge i za uspostavu, razvoj i održivost funkcionirajućeg sistema i globalne zajednice.
Lično, najdublji i najbolniji trag na mene je ostavila bolest roditelja i njihov boravak u covid bolnici. Borba za njihove živote je pokrenula moj transformacijski proces i svjesno sam nakon tog iskustva promijenila svoj način života. Vjerujem da sam postala opuštenija, blaža, otvorenija i jednostavnija u odnosu prema sebi i prema drugima, a u svoj život sam unijela više lakoće, radosti i zahvalnosti.
Rad od kuće, izoliranost usljed stalnih lock-downs, negativan utjecaj na poslovanje nisu bili težak izazov. Zatvaranje granica i nemogućnost putovanja su na mene ostavili veći utisak. Na početku pandemije i u prvim trenucima suočavanja s realnom situacijom i promijenjenim mogućnostima značajna je bila činjenica da je veliki dio mog poslovanja vezan za putovanja, jer sam željela da izgradim biznis koji će mi omogućiti da budem u pokretu i da putujem u različite države, da upoznajem različite kulture i da imam internacionalno okruženje. Od samih početaka mog poduzetništva bilo mi je bitno da moj rad omogućava i potiće moju slobodu. Zahvaljujući pandemiji sam po ko zna koji put ponovo definirala šta za mene zapravo znači sloboda i kolika je vrijednost slobode.
Umanjena direktna socijalizacija:
Mi kao socijalna bića trebamo direktnu sozijalizaciju i osjećaj povezanosti s drugim ljudima da bismo se dobro osjećali i održali fizičko i mentalno zdravlje. Iz zajednice i naše sposobnosti da komuniciramo jedni s drugima, da surađujemo, da zajedno kreiramo sadašnjosti i budućnost osoba dobija snagu, a ne iz strogo individualističkog pristupa životu. Mislim da je globalna pandemija izbacila na površinu činjenicu da je usamljenost puno više prisutna u našem društvu nego što smo toga zaista bili svjesni.
Vjerujem da nedostatak smislene socijale interakcije dovodi do usamljenosti. Vodim računa o kvaliteti odnosa koje izgrađujem s drugima ljudima i osjećaju povezanosti s njima, tako da promjene nastale zbog covida nisu mnogo uticale na moje odnose s ljudima. Direktna sozijalizacija je nastavljana tamo gdje je to bilo moguće, a ostala interakcija se dešavala online.
Primjetila sam da zbog umanjene direktne socializacije imam veću potrebu za izgradnjom kvalitetnih i održivih timova i communities, a zbog vrlo striktnog režima koji smo imali u Austriji trenutno prolazim proces navikavanja na gužvu, pune lokale, mase ljudi na jednom mjestu…
Mislim da ćemo trebati sistemski pristupiti razumijevanju i rješavanju problema usamljenosti i osjećaja izoliranosti koji imaju daleko dublje korijene i uzroke nego što je to pandemija koja nas je zadesila.
Da li Vam je online režim rada možda malo pomogao ili odmogao, jer mišljenja su nekako podijeljena – u zavisnosti od vrste posla, naravno? I tipa osobe – da li, inače, više voli raditi online ili ne.
Već duži niz godina radim online i vrlo fleksibilno u kontekstu mjesta, radnog vremena i prostora. Rezultat toga je da 90% mog posla mogu raditi online kao i F2F, a također se mogu prilagoditi promjenama formata. Sve ima svoje prednosti i nedostatke: online rad mi daje fleksibilnost, ne veže me za mjesto i omogućava mi umrežavanje i suradnju na globalnom nivou, što je zaista posebna vrijednost i blagodat vremena u kojem živimo. Kvalitet socijalne interakcije, razumijevanje i povezivanja je sigurno bolje u direktnom F2F kontaktu. Najviše mi odgovara izbalansiran omjer online i F2F rada.
Primjer ste uspješnih liderskih vještina koje usavršavate bez posustajanja tokom COVIDA 19, pa ako može neki recept prije radionice?
1. Prihvatanje realnosti i preuzimanje odgovornosti
2. Jačanje otpornosti i adekvatno korištenje resursa
3. Upravljanje rizicima i promjenama: uvažavanje promjena jer su neminovne i uvijek se dešavaju u većem ili manjem intenzitetu. Covid je inicirao veće promjene na tržištu rada i u načinu rada i radnim odnosima. Što lakše prihvatamo promjene kao sastavni dio realnosti to ćemo brže naučiti da budemo aktivni nosioci promjena.
4. Izgradnja okruženja u kojem možete biti 100% svoji i u kojem možete živjeti najveće padove i najveće uspjehe: Značaj i snaga okruženja se posebno vide u krizama, izazovima i iskušenjima s kojima se svi prije ili kasnije suočimo u životu. Moje okruženje je još jednom pokazalo održivost zahvaljujući tome što sve osobe kontinuirano rade na ličnom i profesionalnom usavršavanju, vrednuju zajednicu, daju svoj doprinos i znaju da je “MI” uvijek jače i bitniji od “JA”.
5. Prepoznavanje novih mogućnosti (uvijek i u svemu).
„Women in Leadership“ mreža ima za cilj jačanje uloge žene kroz lični i profesionalni razvoj liderskih vještina, autentično pozicioniranje, efikasno i održivo umrežavanje menadžerica, poduzetnica i žena na rukovodećim pozicijama. Potičemo istraživanje novih načina upravljanja i vođenja svog života, timova i organizacija. Nudimo platformu za razvoj, diskusiju i razmjenu iskustava u različitim segmentima vođenja s ciljem uzajamnog jačanja, te za aktivno i ciljano djelovanje kako bismo zajedno postigle stvarnu održivost u liderstvu.
Nadina će 07.07.2021. godine održati webinar: Značaj i jačanje rezilijentnosti u liderstvu. Organozovan je u saradnji sa Udruženjem poslovnih žena u BiH i Udruženjem Business Women od Bosnia and Herzegovina u Beču. Dobrodošle i članice i one koje nisu. Planirano vrijeme trajanja je sat i po, od 18-19:30h.
