ASERTIVNOST- Kako da budete asertivniji i samouvereniji kao žena lider
Šta me je inspirisalo da pišem o afirmaciji žena lidera? U svojoj coaching praksi sam prijetila da žene lideri izražavaju svoj zahtjev kroz “Kako da se afirmišem?“ ili “Kako da imam povjerenja u sebe?“. One uglavnom izražavaju svoje razvojne potrebe na sljedeći način :
“Razumjeti zašto ne napredujem u karijeri“
“Kako ojačati svoj autoritet”
“Naučiti kako da istaknem svoje vještine“
“Kako da naučim da kažem NE“
Shvatila sam da je samopotvrđivanje/afirmacija veliki izazov za žene lidere. U današnjem profesionalnom svetu razvoj vještina na svim nivoima lideršipa zahtjeva više slušanja i pažnje. Kompetencije koje se danas vrednuju su empatija, prilagodljivost, altruizam, lojalnost, saosjećanje.
Međutim, veliki broj žena još uvijek smatra da im je teško da izraze svoje liderstvo iako su takozvani ženski kvaliteti favorizovani u kompanijama. Prije nekoliko nedjelja pisala sam o impostor sindromu i njegovo povezanosti sa samopouzdanjem. Ali, nije dovoljno imati samopouzdanje treba biti u stanju i pokazati ga na adekvatan način u datoj situaciji. Da bi se to postiglo, da bi ste mogli da izrazite svoje samopouzdanje i ojačate svoj autoritet, važno je ovladati samopotvrđivanjem. Zdravo samopotvrđivanje nikako ne znači ratoborno ili neprimjereno, agresivno ponašanje.
Prirodno reaktivno ponašanje
Znamo da je komunikacija prenos emocija i da je način na koji govorimo stvari upečatljiviji od samih rijeći. Naše prirodne reakcije na “stimulus” (situaciju, riječ, događaj koji izaziva u nama neku čulnu, psihološku ili socijalnu reakciju) su često neprikladne naročito u profesionalnom okruženju. Jedan od razloga za reaktivna ponašanja su naše ograničavajuće misli, kao što su:
Strah od neuspjeha: ubijeđeni ste da nikada nećete uspjeti i da niste dovoljno kompetentni da iznesete svoje mišljenje.
Krivica: ne usuđujete se da potvrdite svoje stavove u strahu da će se vaš sagovornik osjećati loše i patiti zbog toga.
Strah od odbijanja: ako zaista izrazite ono što želite i skinete svoju „društvenu masku“, rizikujete da vas ne vole ili ne cijene.
Načini na koji prirodno reagujemo na stimulus mogu se podijeliti na četiri grupe:
1) Pasivnost:
- izbjegavanje, bjekstvo
- nedostatak iskrenosti
- strah, anksioznost
- devalorizacija sebe
- potreba za priznanjem od strane drugih
- nervozni smijeh
2) Agresivnost
- nedostatak slušanja
- traženje slabosti sagovornika
- kritike, zamjerke
- ironija
- želja da pokorimo sagovornika
- preglasan govor, vika
- verbalni ili fizički napad
3) Manipulacija
- laskanje, zavođenje
- prebacivanje krivice na drugog
- preuveličavanje, izmišljotine, laži
- glumljenje iskrenosti ili prećutkivanje istine da biste dobili ono što želite (proračunato, zainteresovano ponašanje)
Ni jedno od ova tri reaktivna ponašanja nije idealno. Ono čemu treba težiti u komunikaciji sa drugima je asertivno ponašanje. To je i najbolji način da se afirmišete ali ne na račun drugih (agresivnošću, manipulacijom) već ZBOG i ZA sebe.
4) Asertivnost
Šta je asertivnost? Reč asertivnost potiče od engleskog “assertiveness”, formiranog od glagola „to assert“: afirmisati se, braniti svoja prava, svoje mišljenje. U našem jeziku najadekvatniji, po meni, prevod ovog pojma bi bio samouvjerenost. Biti asertivan znači biti u stanju da jasno izrazite svoja prava, želje i osjećanja uz poštovanje sagovornika. Ovo se mora razumjeti na adekvatan način, jer afirmisati se ne znači na bilo koji način i bez poštovanja. Tada padamo u agresivnost ili manipulaciju.
Asertivnost zahtjeva napor i nije prirodna, to je ponašanje koje se mora naučiti i koje podrazumijeva poštovanje drugih. U komunikaciji to podrazumijeva iskreno slušanje sagovornika i obraćanje pažnje na neverbalno izražavanje. Asertivna osoba nema problema da pokuša da razumije mišljenja i osjećanja drugih i dozvoli im da se izraze. Ona upravlja svojim emocijama i pokušava da razumije emocije svojih sagovornika. Kada se izražava, čini to sa poštovanjem i bez želje da uvrijedi.
Asertivnost se karakteriše na sljedeći način:
- izražavanje svojih ideja bez straha
- usuditi se reći ‘NE’
- aktivno slušanje
- priznanje prava drugih da se izraze
- ponašati se u skladu sa sobom i svojim vrijednostima
- preuzimanje odgovornosti za svoj život
- traganje za autonomijom
- sposobnost donošenja odluka čak i onih nepopularnih
Saveti za razvijanje vaše asertivnosti
Potreban je stalan trud da asertivno ponašanje postane refleksno i prirodno. Vrijedno je truda jer dovodi do razvijanja samopouzdanja i samopoštovanja i poštovanja drugih. Afirmisati se asertivnim ponašanjem je jedini način zdravog samopotvrđivanja. Posmatrajte sebe u komunikaciji i postanite svjesni svog ponašanja i stavova (identifikujte 4 prethodno navedena tipa ponašanja).
Identifikujte emocije koje su u vama izazvale tu reakciju. Da biste razvili svoju asertivnost, jedan od osnovnih koraka je da da slušate svoje tijelo i svoje emocije. Nekad je već samo svjesnost o svom ponašanju i emocijama koje ga izazivaju dovoljna da nam omogući da ga korigujemo. Da biste sebe stimulisali, ne ustručavajte se da sastavljate dnevnu listu svojih pozitivnih iskustava i pobjeda, posebno onih u kojima ste uspeli da se afirmišete ne upuštajući se u igre moći i poštujući osnove dobrih odnosa.
Da biste razvili svoju asertivnost, naučite da definišete SEBE, svoje vrijednosti i granice što je jasnije moguće i usudite se da kažete “NE” kada vam se to čini neophodnim. Odvažnost da odbijete omogućava vam da se drugačije postavite, da poštujete sebe i da se odreknete odobravanja drugog. Primijenite afirmaciju koristeći asertivno ponašanje u lakšim situacijama na početku. Zatim postepeno razvijajte asertivnost za svaku situaciju. Svaki pokušaj će podići vaše samopoštovanje i svaki uspeh – vaše samopouzdanje!
Autor: Marica Zivkovic, Internacionalni Profesionalni Coach
